Download Jules Verne - Podzemni grad.pdf PDF

TitleJules Verne - Podzemni grad.pdf
File Size701.4 KB
Total Pages133
Document Text Contents
Page 1

Jules Verne

Page 2

~ 2 ~

Podzemni
Grad

[email protected]

Page 66

~ 66 ~

Konačni uspjeh svih nastojanja vlasti bio je samo taj da je nastala
nova legenda legenda, koja će ovjekovječiti uspomenu na propast
"Motale" i utvrditi nesumnjivu pojavu ognjenih vještica.

Tako valjan momak kakav je bio Jack Ryan nije, pored svojeg
snažnoga tjelesnoga ustroja mogao dugo ostati vezan uz krevet. Nekoliko
ogrebotina i iščašenja nije ga moglo prinuditi na dulje mirovanje, nego
stoje bilo prijeko nužno. Nije imao vremena biti bolestan. Ako pak nema
vremena, nema ni bolesti, osobito ne u zdravim predjelima Lowlanda.

Jack Ryan oporavio se, dakle, vrlo brzo. Čim je ustao iz kreveta, htio
je, prije nego započne s radom na imanju, izvesti svoj naum, naime
posjetiti svojeg prijatelja Harryja, kako bi doznao zašto nije došao na
irvinšku svečanost. Nije si mogao objasniti zašto Harry koji nije
obećavao ništa što ne bi mogao ispuniti nije održao svoju riječ. Po svoj
prilici, sin starog predradnika nije čuo za nezgodu "Motale", iako su o
tome opširno izvijestile sve novine. U protivnom, morao je doznati kolika
je bila zasluga Jacka Ryana oko spašavanja i što gaje pri tom zadesilo.
Daje za to znao, a nije došao obići bolesnoga prijatelja, bilo bi to nešto što
se od njega nikako nije dalo očekivati. Dakle, Harry nije došao jer mu to
zacijelo nije bilo moguće. Jack Ryan bi prije dopustio da nema ognjenih
vještica, nego da je Harry tako bešćutan.

Dva dana poslije brodoloma Jack Ryan veselo i dobre volje napusti
imanje, kao da i ne ćuti svojih rana. Zapjevao je punim grlom veselu
pjesmicu da je sve orilo po obalnim hridinama i zaputi se do željeznice
što vodi preko Glasgowa u Stirling i Callander.

Dok je na postaji čekao vlak, upade mu u oči na više mjesta
prilijepljeni plakat. Sadržavao je sljedeći oglas:

"4. prosinca inženjer James Starr napustio je Edinburgh, ukrcao se na Granton
Pieru u brod "Prince of Galles" i istoga se dana iskrcao u Stirlingu. Od toga časa
ništa se o njemu nije čulo. Znade li tko štogod o njemu, moli se da o tome smjesta
obavijesti predsjednika "Rogal Institutiona" u Edinburghu."

Jack Ryan se zaustavi se pred jednim od tih oglasa i pročita ga sav
u čudu dva puta.

"Gospodin Starr!" kliknu on. "Pa upravo 4. prosinca sreo sam njega i
Harrya na ljestvama u oknu Yarrow! Od tog doba prošlo je deset dana, a
tako dugo ga već nema natrag? U tom, dakle, grmu leži zec. Zato moj
prijatelj Harry nije došao u Irvine!"

Ne čekajući ni trena i ne obavijestivši prije pismeno predsjednika

Page 67

~ 67 ~

Royal Institiona o tome što je znao o Jamesu Starru, skoči dobri momak
u vlak i najprije se sam zaputi u okno Yarrow. Tamo će, bude li potrebno,
sići sve do dna rudnika Dochart, kako bi potražio Harryja i inženjera
Jamesa Starra.

Tri sata kasnije iziđe u Callanderu iz vlaka i požuri što su ga noge
nosile do okna Yarrow.

"Jesu li oni opet izašli van?" pitao se. "Ili možda nisu? Da ih nije što
spriječilo? Zar su na dnu rudnika zabavljeni kakvim važnim poslom?
Moram to doznati."

Nije prošao niti puni sat i Jack Ryan stiže do ulaza u okno. Izvana
nije bilo vidjeti nikakve promjene, ista tišina u dubini, ni žive duše u toj
samoći.

Jack Ryan uđe u napola razrušenu kuću, što se nadnosila nad otvor
okna. Pogleda dolje u bezdan... nije opazio ništa. Slušao je napeto... ali ne
ču ništa.

"A moja svjetiljka", reče on, "je li još na svojem mjestu?"
Svjetiljka kojom se Jack Ryan služio kad je dolazio u pohode rudniku

obično je stajala u jednom kutu blizu podnice prvih ljestava.
Svjetiljke je nestalo.
"To bi dakle bila prva čudna okolnost", reče Jack Ryan, sad već

ponešto uznemiren. Iako je bio praznovjeran, doda: "Ipak ću sići dolje, pa
da je u rudniku mračnije nego u samom paklu!"

Smjesta se spremi za spuštanje niz dugi niz ljestava, što su vodile u
mračno okno. Jack Ryan se mogao odvažiti na to, jer mu je rudnik
Dochart još otprije bio dosta dobro poznat. Spuštao se vrlo oprezno,
pipajući najprije nogom svaku prečku i provjeravajući je li još dosta jaka.
Da promaši koju, stajalo bi ga to glave. Jack Ryan brojao je pojedine
ljestve po kojima se spuštao, da dođe do nižeg kata. Znao je da do dna
okna ima trideset takvih ljestava. Kad siđe dolje, lako će naći kolibu koja
je bila izgrađena na kraju jedne od galerija. Nakon dužeg spuštanja,
stigao je do dvadeset šeste podnice. Do dna okna bilo bi dakle još nekih
dvjesto stopa.

Tražio je nogom prečke dvadeset sedme ljestve ali uzalud, ne nađe
uporišta. Klekne na podnici, misleći da će rukom lakše dohvatiti ljestve...
nije mu uspjelo. Bilo je očito da dvadeset sedme ljestve nije bilo na
njezinom mjestu. Netko ju je, znači, morao ukloniti.

Prekrstivši ruke, stajao je u tom gustom mraku i razmišljao što mu
je činiti. Uto se dosjeti: ako on ne može sići dolje, ne mogu ni stanovnici

Page 132

~ 132 ~

tajanstvenosti prepunu pjesmu.
Zahvaljujući tome veselome momku, još se i danas po škotskim

dolinama ori pjesma o ptici staroga Silfaxa, bivšega pokajnika
Aberfoyleskih rudnika.

KRAJ

Page 133

~ 133 ~

BILJEŠKA O PISCU:

O Julesu VERNEU (18281905.) toliko je toga napisano i izgovoreno,
a u posljednjih stotinu pedeset godina malo je onih koji nisu pročitali
barem jednu od niza njegovih blistavih knjiga. Njegove uzbudljive
avanture poput "Carevog glasnika", "Djece kapetana Granta" ili "Puta
oko svijeta za 80 dana", fantastične vizije poput "Puta na Mjesec" ili
"Hectora Servadaca", znanstveno populistička djela poput "20.000 milja
pod morem" ili "Tajanstvenog otoka", uzburkala su maštu generacijama
čitalaca. Ono što je posebno fascinantno u njegovim djelima jest da ona
ne stare, ne postaju manje aktualnima, unatoč nevjerojatnom
tehnološkom i duhovnom napretku koji obilježava XX. stoljeće, kojeg je
on jedva iskusio, ali gaje tako genijalno projicirao u svojoj mašti.

Knjiga koju držite u ruci, nastala je 1877. godine i kasnije je različito
nazivana i prevođena kao: "Crna Indija", "Podzemni grad" ili "Dijete
spilje". Poput "Puta oko svijeta u 80 dana", najprije je objavljena kao
feljton u poznatim pariškim novinama "Le Temps". Ipak, nju nije pratio
uspjeh ovog drugog djela. Neki od prvih kritičara čak su je pogrešno
označili kao početak pada autorove moći da pobudi interes čitateljstva.
Pa ipak, tek su trebala biti objavljena neka od njegovih najpoznatijih
djela. Osim toga, ako govorimo o zahtjevima mašte, tajanstvenosti i
neizvjesnosti, svakako je "Podzemni grad", sa svojim spiljama, svojim
tajnama, neuhvatljivim i nepredvidljivim neprijateljem i njegovom zlom
pticom, sa svojim "ognjenim vješticama" iz srušenog dvorca, zanimljivo i
napeto štivo, u pravoj maniri svojeg autora.

Ali za razliku od većine njegovih djela, posebice "Puta u središte
zemlje", koji nas također vodi u neistražene dubine našeg planeta,
glavna zadaća "Podzemnog grada" nije bila da fascinira nevjerojatnim
zbivanjima, veličanstvenim prizorima ili uskrsnućem pradavnih bića,
skrivenih u tajanstvenim dubinama. Opisi rudnika i rudara, njihova
hrabrost i opasnosti koje im prijete, njihovi životi i nade, pažljivo su
prostudirani. Isto kao i emotivni pogled na dubine podzemlja, tamu,
vječne putnikelutalice, tišinu i strahopoštovanje.

Stoga je ova knjiga možda jedan od najvrijednijih Verneovih
pokušaja razjašnjenja najveće tajne, koja se ogleda u svijetu koji nas
okružuje, ali se prije svega krije duboko u nama samima, tajne čovjeka i
njegovog bića.

[email protected]

Similer Documents