Download Mediteran i mediteranski svet u doba Filipa II Tom II - Frenan Brodel PDF

TitleMediteran i mediteranski svet u doba Filipa II Tom II - Frenan Brodel
File Size18.4 MB
Total Pages692
Document Text Contents
Page 1

I SBEDOZEMSl

A FILIPA II

Page 346

IXXiADAJl, l 'O L m K A l LJUDI

Dodajmo da se u Turskoj, u prilog svađa sultanovih sinova, po­
kreću sve neposlušne snage, pokrajinski partikularizmi, štoviše, druš­
tveni sukobi. Francuski ambasador de La Vigne piše biskupu Daxa u
srpnju 1559.и da svi robovi pristaju uz pobunjenog Sulejmanova sina
Đajazida. Činjenica da je ovaj poražen od miljenika Selima nije ništa
značila jer Bajazid odlazi u Perziju, a slabo ugašen unutrašnji rat pove­
zuje se s mogućim vanjskim ratom. U ru jnu15 de La Vigne piše: »Turke
nikada nisu njihovi unutrašnji sukobi više sputavali nego sada«. Dakle,
Filip II. može misliti da nije trenutak da pregovara s njima nego da ih
uništi16.

Čini se da mu ljeto 1559. daje za pravo: te godine turska flota ne
ide dalje od obala Albanije i s jeseni se odatle vraća u neredu a da ništa
nije pokušala protiv kršćana. Filip II. je nesumnjivo previše računao s
činjenicom da ona može predstavljati prijetnju Zapadu samo uz francu­
sku pomoć. Budući da je ona izostala, flota će se morati zadovoljiti brzim
napadima ljeti. Unatoč svojoj brojčanoj inferiornosti španjolska je flota
mogla sebi dopustiti jednu akciju, bilo krajem povoljnog razdoblja, u
tijeku zime, bilo na početku, prije nego što je sustigne protivnik. Jedino
je bilo važno ne dopustiti iznenađenje, osobito ako se namjerava djelo­
vati na otvorenom moru.

Doista, Španjolska se mora sučeliti s dvostrukom opasnošću: s
jedne strane Berberi, od Tripolija do Salea; s druge strane Turci. Svaka
skupina je samostalna, a razdvajaju se u vrijeme zime; ali udružuju se i
pojačavaju ljeti. Berberi imaju otvorenu trgovinu na zapadnom Sredo­
zemlju i ta trgovina cvate; u središtu Magreba Alžir raste, priključujući
si jedno carstvo koje predstavlja neposrednu opasnost za Španjolsku.
Svakako, to »carstvo« nije uzor političke stege. Ono je ispresijecano
zonama raskola, kao što su kabilijske planine; ali glavni putovi su u
čvrstim rukama. Već smoraklida je 1552. Salah-reis, sedmi alžirski kralj,
napredovao do Ouargle; 1553- do Feza. Fez je ponovno zauzet i šerif se
1557. čak za trenutak domogao Tlemcena. Pred Turcima on se povlači
prema svojoj prijestolnici, ali nedaleko od grada, zahvaljujući svom
brojnom konjaništvu i »elchesima«, Maurima prebjeglim u Maroko,
vještim u rukovanju arkebuzom, zaustavio je čete Hasan-paše, Barba-
rossina sina. Pokazalo se da je prema zapadu alžirsko-marokansku
granicu lakše prijeći nego premjestiti. Ali na istoku alžirska se država
uspjela osloboditi, uz more, španjolske utvrde Bejaije 1555. Napokon,
1558, postiže veliki uspjeh protiv Orana.

Od početka stoljeća, od 1509, Španjolci uporno nastoje oko Orana,
uspijevajući u više navrata pripojiti Tlemcen. Ta politika prestiža koju
svjesno provodi grof Martin de Alcaudete ipak je okončana 1551, od
dana kad se jedan turski garnizon mogao za stalno smjestiti u Tlemcenu.

344

Page 347

Šest p o s lje d n jih g o d in a tu rske prem oći: J55S>-1565

Otada je to za utvrdu bila stalna smetnja, i da je ublaži i podigne moral
garnizona, sa četama djelomično unovačenim na svom tlu Andaluzije,
stari je don Martin, El Viejo, kako su ga zvali da bi ga razlikovali od sina|
poveo rat protiv Mostaganema, dvanaest milja istočno od Orana. Odu­
zeti Turcima Mostaganem značilo je prekinuti njihovu vezu s Tlemce-
nom odakle su slali namirnice i topove potrebne za njihove operacije
na zapadu. Dobro vođena, operacija je morala uspjeti protiv slabo
utvrđenog mjesta. Ali izgubljeno je vrijeme na uvježbavanje novih
vojnika u prepadima oko Orana koji su uzbunili cijelu Sjevernu Afriku.
Zatim je Starac sporo i oprezno vodio svoj pohod. Dana 26. kolovoza
iznenadili su ga Alžirci i domoroci, on je pokleknuo pred njihovom
brojnošću i više od 12.000 Španjolaca palo je u ruke pobjednika. U
Alžiru su sve kuće bile pune tih novih zarobljenika, a sljedeće godine
mnogi su se od njih preobratili i otišli u Malu Kabiliju boriti se u četama
Hasan-paše1".

Ove pojedinosti pokazuju s kakvom je snagom nova turska država
krojila sebi mjesto u magrebskoj zemlji. Još bolje poznajemo njenu sve
veću snagu na moru, na istoku do Sicilskih vrata, na sjeveru do Sardinije,
na zapadu preko Gibraltara: »Turci su nedavno napali s četrnaest ili
petnaest galija Algarve«, pisao je Nicot, ambasador francuskog kralja u
Lisabonu, 4. rujna 155918, »i oteli nekoliko ljudi. Nakon mog dolaska
oni su se povukli...«. Nanijeli su više štete u Kastiliji i »u Calizu19 podigli
bijelu zastavu tražeći otkupninu za sav svoj plijen, i tu su bili otkupljeni
svi zarobljenici«. Vidi se o kakvim se »Turcima« ovdje radi...

Ali alžirska država, najmoćnija od berberskih država, nije bila
jedina. Istočno od Magreba, »kraljevstvo« Tripoli razvijalo se po uzoru
na Alžir, osobito otkad je 1556. Dragut preuzeo vlast nad njim. Ipak, s
tom razlikom što se tripolitanska država mogla hraniti samo na račun
očajno siromašnog zaleđa, teško pokorivog, osobito u području Dariena
gdje su stanovnici po volji presijecali ceste kojima se iz Sudana dovozilo
zlato i robovi. Ograničen s kopnene strane, Tripoli se sve više okretao
prema moru; cijelo njegovo bogatstvo dolazilo je s te strane, sa bliske
Sicilije, nadohvat ruke. Međutim, ono što Dragut, preko Sicilije, dovodi
u pitanje je materijalni život zapadnog Sredozemlja, basta Cataluna y
Valencia que morian de bambre, uključujući tu Kataloniju i Valenciju
koje umiru od gladi, pisao je u lipnju 1559. vojvoda Medina Ćeli20,
sicilski potkralj i veliki pokretač pohoda protiv Tripolija.

345

Similer Documents