Download Spolno Prenosive Urogenitalne Infekcije PDF

TitleSpolno Prenosive Urogenitalne Infekcije
File Size3.6 MB
Total Pages6
Document Text Contents
Page 1

103M E D I X • S P E C I J A L I Z I R A N I M E D I C I N S K I D V O M J E S E Č N I K • W W W . M E D I X . C O M . H R

Pregledni članak
Review article

Spolno prenosive infekcije (SPI) globalni su jav-nozdravstveni problem zbog epidemijske pro-širenosti, mnogobrojnih komplikacija i trajnih
posljedica za zdravlje, te golemih troškova za njihovo
otkrivanje, sprječavanje i liječenje.1 SPI ne mora uvijek
dovesti do razvoja spolno prenosive bolesti (SPB) već
može biti asimptomatski i oligosimptomatski. Važno
je znati da je asimptomatski i oligosimptomatski SPI,
jednako kao i SPB, razlog mogućeg nastanka trajnih
posljedica kao što su neplodnost, zdjelična upalna bo-
lest, izvanmaternična trudnoća, karcinom, kongenitalne
infekcije, pa čak i smrt, te da su čest uzrok širenju SPI-a
u populaciji. Uzročnici SPI-a su mnogobrojni: bakterije,
virusi, paraziti, protozoi i gljive.

Prema podacima Epidemiološke službe Hrvatskog
zavoda za javno zdravstvo, koja prikuplja izvješća o obo-
ljelima od zaraznih bolesti u cijeloj zemlji, stanje SPB-a
u Hrvatskoj je povoljno te je od 2006. do 2009. godine
prijavljen relativno mali broj novootkrivenih bolesnika
sa sifilisom: 48, 31, 31, 35; s gonorejom: 17, 15, 10, 18;
s hepatitisom B: 148, 136, 126, 122; sa simptomatskom
infekcijom klamidijom trahomatis: 966, 374, 549, 463
i s HIV/AIDS-om: 39/18, 47/10, 52/17, 58/10.2 Takva
niska učestalost SPB-a rezultat je interdisciplinarnog
kvalitetnog rada više medicinskih struka i sustavnih
mjera zdravstvene zaštite te ukupnog pozitivnog stava
prema toj problematici.3

Tropske venerične bolesti uključuju ulcus molle
(chancroid, soft chancre, meki čankir), lymphogranulo-
ma venereum (lymphogranuloma inguinale, Mb. Nicolas-
Favre, četvrta spolna bolest) i donovanosis (granuloma
venereum, granuloma inguinale). U razvijenim zemljama

pojavljuju se sporadično i uspješno liječe, a u Hrvatskoj
nisu zabilježene već više od deset godina.4 Gonoreja je
zarazna spolna bolest uzrokovana bakterijom N. gonorr-
hoeae, koja prvenstveno zahvaća urogenitalne sluznice,
a znatno rjeđe i druge organe. U svijetu od gonoreje
oboli 25 milijuna ljudi. U 50% žena infekcija je asimp-
tomatska.5,6 Sifilis je kronična zarazna bolest uzrokova-
na spirohetom Treponema pallidum. Bolest se najčešće
prenosi spolnim kontaktom, rjeđe transplacentarno od
zaražene majke na plod, a danas iznimno rijetko tran-
sfuzijom ili slučajnom inokulacijom. Lijek prvog izbora
za liječenje sifilisa je penicilin. U osoba preosjetljivih na
penicilin preporučuje se desenzibilizacija. Kod trudnica
preosjetljivih na penicilin dolazi u obzir azitromicin 500
mg p.o., jednom dnevno tijekom deset dana. Potrebna je
istovremena kontrola i liječenje seksualnog partnera.5,7

Niti jedna spolno prenosiva infekcija ne smije se
promatrati kao izdvojen problem, jer su česte istodobne
infekcije različitim uzročnicima.8

Lijek koji se koristi u liječenju SPI-a treba zadovo-
ljavati kriterije Svjetske zdravstvene organizacije, a to su:
1. visoka djelotvornost (najmanje 95% mikrobiološke
učinkovitosti), 2. niska cijena, 3. prihvatljiva toksičnost
i podnošljivost, 4. mala mogućnost poticanja razvoja
rezistencije uzročnika na antimikrobna sredstva, 5. jed-
nokratna primjena, 6. peroralna primjena i 7. moguć-
nost primjene kod trudnica. Poželjno je da lijek koji se
upotrebljava u liječenju SPI-a bude učinkovit kod simp-
tomatskog i asimptomatskog tijeka SPI-a, da njegova
primjena minimalno utječe na način života bolesnika, da
postoji mala mogućnost slučajnog propuštanja uzimanja
lijeka, te da je aktivan na više različitih uzročnika SPI-a.9

Spolno prenosive urogenitalne infekcije

Višnja Škerk, Alemka Markotić
Klinika za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“, Zagreb

SAŽETAK Iako su spolno prenosive bolesti (SPB) i infekcije (SPI) globalni javnozdravstveni problem,
aktualno stanje raširenosti SPB-a u Hrvatskoj je razmjerno povoljno. Ono se može procijeniti prema
podacima Epidemiološke službe Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo koja prikuplja izvješća o obo-
ljenjima od zaraznih bolesti u cijeloj zemlji. Klasične spolno prenosive bolesti potisnute su i rijetke.
HIV-infekcija i AIDS drže se pod kontrolom i na niskoj su razini učestalosti. Današnji problem i važan
stručnoznanstveni izazov u nas je određivanje stupnja utjecaja asimptomatskih i oligosimptomatskih
SPI-a na kasniji nastanak kroničnih, teških bolesti i posljedica te na daljnje širenje SPI-a i SPB-a u
populaciji. S tim u vezi važno je procijeniti kada i u kojim slučajevima treba provoditi antimikrobno
liječenje. Za razmjerno povoljno stanje SPB-a u Hrvatskoj treba zahvaliti interdisciplinarnom kvalitet-
nom radu više medicinskih struka i sustavnim mjerama zdravstvene zaštite te ukupnom pozitivnom
humanom stavu prema toj problematici.

KL JUČNE RIJEČI spolno prenosive bolesti; urinarne infekcije

Infektologija
Infectology

Page 2

Infektologija Spolno prenosive urogenitalne infekcije

104 M E D I X • P R O S I N A C 2 0 1 0 • G O D . X V I • B R O J 9 1

U ovom članku donosimo poseban osvrt na genital-
ni herpes, negonokokni uretritis i cervicitis, prostatitis
uzrokovan spolno prenosivim uzročnicima te spolno
prenosive bolesti karakterizirane vaginalnim iscjetkom.

G E N I TA L N I H E R P E S

Genitalni herpes (GH)5,10 je kronična doživotna virusna
infekcija i jedna je od najučestalijih SPI-a. Smatra se
da više od 50 milijuna ljudi u SAD-u boluje od genital-
nog herpesa. Uzrokuju ga herpes simpleks virus (HSV)
tipa 1 i tipa 2. Većinu rekurentnih epizoda genitalnog
herpesa uzrokuje HSV-2, dok oko 50% primarnih in-
fekcija uzrokuje HSV-1. Inkubacija primarne infekcije
iznosi 2-7 dana. Recidivi se pojavljuju u gotovo polovice
oboljelih od genitalnog herpesa, a broj im varira od tri
do više od deset na godinu. Genitalni herpes visoko je
kontagiozan u aktivnoj fazi, no infekcija se prenosi i od
osoba s blagom i neprepoznatom pa i asimptomatskom
infekcijom koje intermitentno luče virus.

Klinička dijagnoza genitalnog herpesa je nesigurna
i nespecifična s obzirom da se u mnogih bolesnika ne
nalaze klasično opisivane mnogobrojne bolne vezikule
i ulceracije. Citološka dijagnostika staničnih promjena
uzrokovanih HSV-om također je neosjetljiva i nespeci-
fična (Tzanckov test, cerviko-vaginalni PAPA-razmaz)
te ju ne treba raditi. Osjetljivost metode izolacije HSV-a
na staničnoj kulturi je također niska i to posebno kod
rekurentnih lezija i u kliničkoj regresiji. Izolacijom vi-
rusa može se odrediti koji je tip HSV-a uzrokovao in-
fekciju. Izrazito osjetljiv je PCR-test i metoda je izbora
za detekciju HSV-a u cerebrospinalnom likvoru i za
dokaz CNS-infekcije. Negativan nalaz HSV-a kulturom
i PCR-om ne isključuje infekciju. Tijekom prvih neko-
liko tjedana, nakon infekcije HSV-om, razvijaju se tip-
specifična i tip-nespecifična antitijela. Ona perzistiraju
različito dugo. Osjetljivost i specifičnost tip-specifičnog
testa za detekciju specifičnih antitijela HSV-2 je visoka.
S obzirom da su gotovo sve infekcije HSV-2 seksualno
akvirirane, prisutnost tip-specifičnih HSV-antitijela
sugerira anogenitalnu infekciju. Testiranje IgM-HSV-
antitijela za dokaz primarne infekcije nije korisno jer se
IgM-antitijela mogu pojaviti tijekom rekurentnih epi-
zoda herpesa. Mnogo je teže interpretirati prisutnost
antitijela na HSV-1 u asimptomatskih osoba u kojih se
ne može odrediti radi li se o orolabijalnoj, kutanoj ili
anogenitalnoj infekciji.

Prvu kliničku epizodu genitalne infekcije herpes
simpleks virusom uvijek treba liječiti (tablica 1). Lije-
čiti treba i bolesnike s blagom kliničkom slikom jer u
protivnom mogu kasnije dobiti teške i prolongirane
epizode. Rekurentne epizode genitalnog herpesa liječe
se prema procjeni težine kliničke slike (tablica 2). Su-
presivna terapija za rekurentni genitalni herpes provodi
se, kroz više mjeseci i godina, u osoba koje imaju ≥6
epizoda genitalnog herpesa u jednoj godini (tablica 3).
Liječenje genitalnog herpesa treba započeti što ranije,
optimalno u prva 24 sata od pojave kliničkih simptoma.
Primjenjuju se aciklovir, njegov prolijek valaciklovir, te

famciklovir. Ti lijekovi ne eradiciraju latentni virus niti
djeluju na učestalost i težinu rekurentnih epizoda u času
kada se lijek prestaje davati. Lokalna terapija se poka-
zala slabo djelotvornom. Asimptomatskog seksualnog
partnera se ne liječi.

Bolesnike s teškom kliničkom slikom infekcije
herpes simpleks virusom ili s komplikacijama koje za-
htijevaju hospitalizaciju (diseminirana infekcija, pne-
umonitis, hepatitis, meningoencefalitis) treba liječiti
intravenozno aciklovirom.10

Genitalni herpes u trudnoći.10 Rizik nastanka
neonatalne herpetične infekcije visok je (30-50%) u
žena koje su genitalni herpes akvirirale neposredno

TABLICA 1. Liječenje genitalnog herpesa – prva klinička
epizoda10

aciklovir 3x400 mg p.o./ 7-10 dana
ili
aciklovir 5x200 mg p.o./7-10 dana
ili
famciklovir 3x250 mg p.o./ 7-10 dana
ili
valaciklovir 2x1,0 g p.o./ 7-10 dana

• Istovremeno liječenje samo simptomatskog seksualnog
partnera

TABLICA 2. Liječenje rekurentne epizode genitalnog
herpesa10

aciklovir 3x400 mg p.o./ 5 dana
ili
aciklovir 2x800 mg p.o./ 5 dana
ili
aciklovir 3x800 mg p.o./ 2 dana
ili
famciklovir 2x125 mg p.o./ 5 dana
ili
famciklovir 2x1000 mg p.o./ 1 dan
ili
famciklovir 500 mg p.o. jednokratno, zatim 3x250 mg

p.o./ 2 dana
valaciklovir 2x500 g p.o./ 3 dana
ili
valaciklovir 1x1,0 g p.o./ 5 dana

• Istovremeno liječenje samo simptomatskog seksualnog
partnera

TABLICA 3. Supresivna terapija rekurentnog genitalnog
herpesa10

aciklovir 2x400 mg p.o. mjesecima
ili
famciklovir 2x250 mg p.o. mjesecima
ili
valaciklovir 1x500 g p.o. mjesecima
ili
valaciklovir 1x1,0 g p.o. mjesecima

• Istovremeno liječenje samo simptomatskog seksualnog
partnera

Page 3

InfektologijaSpolno prenosive urogenitalne infekcije

105M E D I X • S P E C I J A L I Z I R A N I M E D I C I N S K I D V O M J E S E Č N I K • W W W . M E D I X . C O M . H R

prije poroda, a nizak (<1%) u žena s anamnezom re-
kurentnog herpesa u vrijeme poroda i u onih koje su
genitalni herpes akvirirale u prvoj polovici trudnoće.
Zanimljivo je da većina majki čija su djeca akvirirala
neonatalni herpes nemaju anamnestičke podatke o kli-
nički evidentiranom genitalnom herpesu.

Prevencija neonatalnog herpesa temelji se na pre-
venciji akviriranja genitalnog herpesa u vrijeme kasne
trudnoće i na izbjegavanju eksponiranja novorođenčeta
herpetičnim lezijama za vrijeme poroda.

Sve trudnice trebaju biti detaljno ispitane o even-
tualnim ranijim epizodama genitalnog herpesa, a po-
sebno o eventualnim simptomima genitalnog herpesa,
uključujući i prodrome, na početku poroda. Žene bez
simptoma i znakova genitalnog herpesa, uključujući
i prodrome, mogu roditi vaginalno. Iako carski rez u
potpunosti ne uklanja rizik transmisije HSV-a na no-
vorođenče, žene koje na početku poroda imaju lezije
rekurentnog genitalnog herpesa, trebaju radi prevencije
neonatalne HSV-infekcije roditi carskim rezom.

Aciklovir se može primijeniti oralno u trudnica s
prvom epizodom genitalnog herpesa ili s klinički teškim
rekurentnim genitalnim herpesom, a treba se primijeniti
intravenozno u trudnica s klinički teškom HSV-infek-
cijom. Primjena aciklovira u kasnoj trudnoći smanjit
će učestalost rekurentnih epizoda u vrijeme termina
poroda i tako smanjiti učestalost carskog reza. Nema
podataka o povezanosti antivirusne terapije u kasnoj
trudnoći i prevenciji pojave neonatalnog herpesa, niti
o koristi antivirusne terapije u HSV-seropozitivnih žena
bez anamnestičkih podataka o simptomima i znakovima
genitalnog herpesa. Kako nema podataka o sigurnosti
primjene valaciklovira i famciklovira u trudnoći, ta se
dva lijeka u trudnoći ne preporučuju.

NEGONOKOKNI URE TR IT I S I
MUKOPURULENTNI CERV IC IT I S

Negonokokni uretritis i mukopurulentni cervicitis naj-
češće su kliničke manifestacije spolno prenosive infek-
cije uzrokovane klamidijom (Chlamydia trachomatis).
Asimptomatska klamidijska infekcija česta je u oba spola
i sreće se kod 70% inficiranih žena i 50% muškaraca.
Asimptomatski inficirane osobe glavni su izvor infekcije
u populaciji.

Akutni uretritis očituje se polakizurijom, dizuri-
jom, ejakulatornim tegobama i uretrorejom mukopuru-
lentnog ili purulentnog iscjetka. C. trachomatis uzrokuje
15-55% negonokoknih uretritisa (NGU).11 Uzročnici
NGU-a nadalje su Ureaplasma urealyticum, Mycoplasma
genitalium (tablica 4), Trichomonas vaginalis, HSV, ade-
novirusi, a rjeđe i enterobakterije. Komplikacije NGU-a
u muškaraca su epididimitis, prostatitis i Reiterov sin-
drom. Oko 50% muškaraca s kroničnim nebakterijskim
prostatitisom i sindromom kronične boli u zdjelici bez
dokazive infekcije imaju upalu uretre bez identifikacije
infektivnog uzročnika. Tada uz metronidazol ili tinida-
zol treba primijeniti azitromicin 1x1,0 g p.o. tjedno kroz
tri tjedna – ukupno 3,0 grama (tablica 5).8

Mukopurulentni cervicitis (MPC) koji najčešće
uzrokuje C. trachomatis predstavlja ekvivalent negono-
koknom uretritisu u muškarca. Širenje SPI-a iz endocer-
viksa u gornji dio spolnog sustava žene može dovesti do
zdjelične upalne bolesti i do njezinih posljedica na plod-
nost, primjerice može biti uzrokom ektopične trudnoće
i infertiliteta. Uzorci za dokaz urogenitalne klamidijske
infekcije su u žene obrisak endocerviksa ili rodnice, te
urin, a u muškarca obrisak uretre ili urin. Kod sumnje
na rektalnu infekciju uzima se obrisak rektuma. Metode
dokaza C. trachomatis su kultura, direktna imunofluo-
rescencija, enzimatski imunotest, hibridizacija nukle-
inskih kiselina i test amplifikacije nukleinskih kiselina
(NAAT), što predstavlja najosjetljiviji test.

TABLICA 4. Liječenje akutnog negonokoknog uretritisa i
mukopurulentnog cervicitisa (C. trachomatis,
U. urealyticum, M. genitalium)10

azitromicin 1,0 g p.o. jednokratno
ili
doksiciklin 2x100 mg p.o./ 7 dana
ili
eritromicin baza 4x500mg p.o./ 7 dana
ili
eritromicin etilsukcinat 4x800 mg p.o./ 7 dana
ili
ofloksacin 2x300 mg p.o./ 7 dana
ili
levofloksacin 1x500 mg p.o./ 7 dana

• Istovremeno liječenje seksualnog partnera

SLIKA 1. Herpes genitalis (http://commons.wikimedia.org/
wiki/File:SOA-Herpes-genitalis-female.jpg; http://
commons. wikimedia.org/wiki/File:SOA-Herpes-genitalis-
male.jpg)

SLIKA 2. Klamidijski uretritisi u muškarca i mukopurulentni
cervicitis u žene (http://commons.wikimedia.org/wiki/File:
SOA-Chlamydia-trachomatis-male.jpg; http://commons.
wikimedia.org/wiki/File:SOA-Chlamydia-trachomatis-
female.jpg)

Page 4

Infektologija Spolno prenosive urogenitalne infekcije

106 M E D I X • P R O S I N A C 2 0 1 0 • G O D . X V I • B R O J 9 1

Osobe koje se liječe od klamidijske infekcije i njiho-
vi seksualni partneri moraju se suzdržavati od spolnih
odnosa do kraja terapije ako su liječeni sedam dana,
odnosno sedam dana nakon što su popili jednokrat-
no 1,0 g azitromicina. Bakteriološka kontrola prove-
denog liječenja klamidijske infekcije treba se provesti
3-4 tjedna nakon završenog liječenja u trudnica, ako
je provedena terapija bila neadekvatna i nekompletna,
kod perzistencije kliničkih simptoma i kod moguće re-
infekcije. Rezultat kontrolne pretrage učinjene u razdo-
blju <3 tjedna nakon završene terapije može biti lažno
negativan zbog malog broja klamidija u perzistentnoj
klamidijskoj infekciji ili lažno pozitivan zbog prisutnosti
uginulih klamidija.

PROSTAT IT I S UZROKOVAN SP OLNO
PRENOS IV IM UZRO ČNIC IMA

Prostatitis je upala prostate koja se prezentira uretralnim
simptomima (dizurija, polakizurija, nokturija, urgencija
mokrenja, ostale disfunkcije mokrenja), prostatičkim
simptomima (bol i nelagodnost u donjem dijelu leđa, pe-
rinealno, suprapubično, ingvinalno te u području penisa
i skrotuma), seksualnim simptomima (bol za vrijeme
ejakulacije, erektilna disfunkcija) i drugim simptomima
(povišena tjelesna temperatura, umor).12 Dijagnoza se
postavlja na temelju kliničkih simptoma i znakova te
mikroskopskim pregledom i bakteriološkom obradom
uzoraka mokraće te digitalnom masažom istisnutim
eksprimatom prostate i ejakulata. Ukoliko simptomi
prostatitisa traju ≥3 mjeseca, govori se o kroničnom
prostatitisu. Kronični prostatitis može biti uzrokovan

„tradicionalnim“ uzročnicima – uropatogenim bakteri-
jama, kao što su: E. coli, enterokokima, P. mirabilis, Kl.
pneumoniae, P. aeruginosa, S. aureus, „neuobičajenim,
netradicionalnim“ uzročnicima – bakterijama Chlamy-
dia trachomatis, Ureaplasma urealyticum, protozoom
Trichomonas vaginalis i drugim uzročnicima.13,14

Od 1999. godine u Klinici za infektivne bolesti „Dr.
Fran Mihaljević“ u Zagrebu u okviru više znanstvenoi-
straživačkih projekata Ministarstva znanosti, obrazova-
nja i športa RH te Nacionalne zaklade za znanost, visoko
školstvo i tehnologijski razvoj RH istražuje se etiologija
kroničnog prostatitisa.15,16 Na pitanja o sindromu pro-
statitisa autori ovoga članka rado će odgovoriti putem
internet stranice: http://www.nzzprostatitis.com.hr.

U dosadašnjem praćenju etiologije bolesti u na-
vedenoj ustanovi, ukupno 35% (800/2291) bolesnika s

kroničnim prostatitisom (trajanje simptoma ≥3 mjeseca,
upalni nalaz u eksprimatu prostate) imalo je u eksprima-
tu prostate dokazan spolno prenosivi mikroorganizam.

Kroz više randomiziranih studija ispitivana je
djelotvornost i podnošljivost različitih shema liječenja
bolesnika s kroničnim prostatitisom i dokazano je da
eradikaciju C. trachomatis, U. urealyticum i T. vaginalis
prati kliničko izlječenje i poboljšanje.17-20 O važnosti
spolno prenosivih mikroorganizama u etiologiji kro-
ničnog prostatitisa postoji niz literaturnih navoda.21-24

BOLE ST I UZROKOVANE VAGINALNIM
I S C JE TKOM

Unutar kliničkog sindroma karakteriziranog vaginalnim
iscjetkom dominiraju bakterijska vaginoza, trihomoni-
jaza i vulvovaginalna kandidoza.

Bakterijska vaginoza polimikrobni je klinički
sindrom koji označava neravnotežu između smanjenog
broja laktobacila i povećanog broja anaeroba, posebno
G. vaginalisa, te M. hominisa. Najčešća je vaginalna in-
fekcija u žena reproduktivne dobi, koja pritom povećava
rizik od infekcije HIV-om, gonokokom, klamidijom i
HSV-om tipa 2 te od zdjelične upalne bolesti nakon hi-
steroskopije ili kiretaže, a tijekom trudnoće povećava
rizik od prijevremenog porođaja. Liječenje metronida-
zolom 2x500 mg p.o./7 dana ili klindamicinom 2x300
mg p.o./7 dana je uspješnije od lokalne primjene me-
tronidazola ili klindamicina.10 Jednokratna primjena
metronidazola 1x2,0 g p.o. se više ne preporučuje zbog
slabe djelotvornosti. Intravaginalna primjena laktobacila
nije uspješna za liječenje bakterijske vaginoze. Multiple
studije i metaanalize nisu dokazale eventualnu poveza-
nost teratogenih i mutagenih promjena u novorođenčadi
majki koje nisu u vrijeme trudnoće uzimale metronida-
zol.10,25-27 Sistemska primjena metronidazola djelovat će
i na moguću subkliničku infekciju gornjeg genitalnog
trakta. Liječenje seksualnog partnera nije obavezno.

Trihomonijaza je urogenitalna infekcija uzrokova-
na bičastim protozoom – Trichomonas vaginalis. U žena

TABLICA 5. Liječenje rekurentnog i perzistentnog
uretritisa10

metronidazol 1x2,0 g p.o. jednokratno
ili
tinidazol 1x2,0 g p.o. jednokratno
+
azitromicin 1x1,0 g p.o. tjedno kroz 3 tjedna

• Istovremena kontrola i liječenje seksualnog partnera

TABLICA 6. Liječenje infekcije bakterijom C. trachomatis u
trudnoći10

azitromicin 1,0 g p.o. jednokratno
ili
eritromicin baza 4x500 mg p.o./ 7 dana
ili
eritromicin baza 4x250 mg p.o./14 dana
ili
eritromicin etilsukcinat 4x800 mg p.o./ 7 dana
ili
eritromicin etilsukcinat 4x400 mg p.o./ 14 dana
ili
amoksicilin 3x500 mg p.o./ 7 dana*

• Istovremeno liječenje seksualnog partnera

*bakteriološka djelotvornost <60%; na kulturi tkiva penicilin
potiče nastanak perzistentnih oblika klamidije

Page 5

InfektologijaSpolno prenosive urogenitalne infekcije

107M E D I X • S P E C I J A L I Z I R A N I M E D I C I N S K I D V O M J E S E Č N I K • W W W . M E D I X . C O M . H R

se očituje kao vaginitis, cervicitis, uretritis i cistitis, a u
muškaraca uzrokuje 5-10% svih uretritisa. Komplikacije
u muškaraca su epididimitis i prostatitis. Iako je kultura
zlatni standard, novost u dijagnostici je PCR-testiranje.
Infekcija se liječi metronidazolom ili tinidazolom pero-
ralno (tablica 8). Djelotvornost intravaginalnog liječenja
je slabija od peroralnog. Radi relativne rezistencije vagi-
nalnog trihomonasa kod neuspjeha jednokratne terapije
od 2,0 g p.o., doza se može povećati, a liječenje produ-
žiti pa se metronidazol ili tinidazol mogu primijeniti u
dozi 1x2,0 g p.o. kroz pet dana.10 Tinidazol postiže veće
koncentracije u urogenitalnim tkivima, a u serumu ima
duže poluvrijeme. S obzirom da nije dokazano, teratoge-
no niti mutageno djelovanje metronidazola u trudnoći,
trudnicama se bez obzira na duljinu trudnoće prepo-
ručuje terapija 2 g metronidazola p.o.10, 25-27 Tinidazol
se u trudnoći ne primjenjuje. U liječenju prostatitisa
metronidazol se dozira 2x1,0 g p.o. tijekom 14 dana.20
Potrebno je istovremeno liječenje seksualnog partnera.

Vulvovaginalna kandidoza je klinički uočljivo
prekomjerno bujanje komenzalne krasnice na sluznici
vagine i penisa. Uglavnom se ne prenosi spolnim putom.
Nekomplicirana vulvovaginalna kandidoza – sporadična
ili rijetka, klinički blaga do umjereno teška, najčešće
uzrokovana Candidom albicans liječi se 1-3-7-14 dana
lokalno klotrimazolom, mikonazolom, ketokonazolom
ili nistatinom ili peroralno jednokratnom primjenom
flukonazola 1x150 ili itrakonazolom 2x200 mg u jednom
danu.10

Komplicirana vulvovaginalna kandidoza – reku-
rentna koja se javlja četiri i više puta godišnje, klinički
teška, uzrokovana je najčešće Candidom non albicans,

TABLICA 7. Rezultati 11-godišnjeg istraživanja etiologije sindroma prostatitisa

Mikroorganizmi dokazani u eksprimatu
prostate ili uzorku mokraće uzetom nakon
masaže prostate

Bolesnici (n=3599)

≥10 leukocita u svp
centrifugiranog eksprimata

<10 leukocita u svp
centrifugiranog eksprimata

Ukupno

n. % n. % n.

Chlamydia trachomatis 332 14 493 38 825

Trichomonas vaginalis 268 12 121 9 389

Ureaplasma urealyticum 184 8 91 7 275

Escherichia coli 244 11 25 2 269

Enterococcus 211 9 45 3 256

Proteus mirabilis 90 4 13 1 103

Klebsiella pneumoniae 42 2 5 0,4 47

Streptococcus agalactiae 39 2 13 1 52

Pseudomonas aeruginosa 6 0,3 3 0,2 9

Mycoplasma hominis 16 0,7 12 1 28

Staphylococcus aureus 2 0,09 2 0,2 4

Miješana infekcija 117 5 41 3 158

Bolesnici s potvrđenim mikroorganizmom 1551 68 864 66 2415

Bolesnici bez potvrđenog mikroorganizma 740 32 444 34 1184

Ukupno - svi ispitani bolesnici 2291 100 1308 100 3599

TABLICA 8. Liječenje trihomonijaze10

metronidazol 2 g p.o. – jednokratno
ili
tinidazol 2 g p.o. – jednokratno
ili
metronidazol 2x500 mg p.o./ 7 dana
ili
metronidazol 1x2,0 g p.o./ 5 dana

• Istovremeno liječenje seksualnog partnera

TABLICA 9. Liječenje komplicirane rekurentne
vulvovaginalne kandidoze10

standardna lokalna terapija - 7-14 dana
ili
flukonazol 1, 4, 7 dan 100-200 mg po.

supresivna terapija - 6 mjeseci
intravaginalno azoli ili acidi borici – svaku treću večer
ili
flukonazol ili itrakonazol jednom tjedno

• Upute o rutinskom istovremenom liječenju asimptomatskog
partnera su kontroverzne. Liječiti treba simptomatskog
partnera

Similer Documents